14 min čitanja

Ključne studije i otkrića o medicinskom kanabisu

Pregled najznačajnijih znanstvenih istraživanja koja nude nove perspektive o kanabisu, razbijaju predrasude i otkrivaju kompleksnost ove biljke.
  • Istraživanja o učincima kanabisa već su neizmjeran opseg, a snalaženje u studijama razumljivo je teško za one koji nisu stručnjaci
  • Zato ćemo danas ispitati najvažnije faze u razumijevanju učinaka kanabisa i povijesne događaje koji su tome neizbježno doveli

U današnjem članku sažet ćemo apsolutno bitna istraživanja o učincima terapijskog kanabisa. Ove se studije mogu ubrojiti među vrhunska istraživanja moderne znanosti o marihuani. Riječ je kako o istraživanjima koja potvrđuju ljekovite učinke protiv raznih bolesti, tako i o studijama koje razotkrivaju uobičajene mitove poput tvrdnje da "pušenje kanabisa sigurno uzrokuje rak pluća baš kao icigarete."

Ovdje je važno shvatiti da su podaci istraživanja o kanabisu uvijek samo pola priče: naime, mogu biti istiniti ili zavaravajući. Prije nego što uđemo u doista kvalitativna istraživanja koja nude dragocjene uvide u terapijski spektar kanabisa, pogledajmo jedan apsolutno tipičan i neutemeljen "dokaz" koji je antikanabisna propaganda pokušalausklesati u svijest potencijalnih potrošača tijekom cijelog prošlog stoljeća.

studije o kanabisu sjeme marihuane

Demistifikacija učinaka terapijskog kanabisa

Priča o vjerojatno najzavaravajućijem "dokazu", dugo korištenom za narušavanje ugleda terapijskog kanabisa, počinje 1974. godine, kada je dr. Robert Galbraith objavio rezultate studije provedene na SveučilištuTulane. Dr. Galbraith danas je kontroverzna figura u području neurologije. Reputaciju je izgradio ponajviše zahvaljujući entuzijazmu za "terapiju šokom", tijekom koje je koristio električne udare za stimulaciju dubokih regija mozga. Ovom je metodom Galbraith pokušavao, primjerice, preobratiti homoseksualce "natrag" u heteroseksualce.

Dr. Galbraith također je rado sudjelovao u tajnim eksperimentima koje je vodila tadašnja agencija CIA, tijekom kojih su se provodili ilegalni pokušaji s halucinogenom drogom zvanom bulbokapnin u pokušaju da se izumije visokofunkcionalni 'ispirač mozgova'. U to je vrijeme, međutim, reputacijaGalbraitha ostala neokaljana.

Kada su nedugo zatim isplivali rezultatiGalbraithove studije o učincima kanabisa, mediji su odgovorno preuzeli svoju zadaću i s ponosom objavljivali članke s naslovima poput "THC ubija moždane stanice" ili "Marihuana uzrokuje oštećenje mozga". Štoviše, kao što možete zamisliti, članci su bili predstavljeni kao činjenične tvrdnje bez trunke skepse. U međuvremenu, i tadašnji američki predsjednik Ronald Reagan prihvatio je ovaj zaključak i odmah počeo izjavljivati da je legalizacija kanabisa apsolutno neprihvatljiva.

"Rezultati ovog istraživanja bili su, međutim, naravno, duboko pogrešni. Primjerice, u knjizi 'Smoke Signals: A Social history of Marijuana' autor Martin Lee analizira ovu studiju nazivajući je 'tipičnom znanstvenom prijevarom'":

"Majmuni s čvrsto pričvršćenim plinskim maskama, kojima su na silu davane prosječno 63 cigarete vrlo potentne marihuane svakih pet minuta. Čudo nad čudima: rezultat studije bilo je drastično oštećenje mozga kod majmuna. Naravno, Galbraith je te rezultate pripisao učincima marihuane, a da pritom nije ni spomenuo gušenje zbog nedostatka kisika i trovanje ugljičnim monoksidom."

sjeme kanabisa istraživanje

Srećom, Galbraithovi rezultati nikada nisu replicirani, a nekoliko kasnijih, važnih studija radikalno ih je opovrgnulo.

Još jedna temeljna promjena u narativu dogodila se 2003. godine, kada je američki Odjel za zdravstvo i ljudske usluge dobio patent za "kanabinoide i neuroprotektore", temeljen na dokazima o sposobnosti tvari dobivenih iz kanabisa da, naprotiv, pomognu mozgu da se "...zaštiti od posljedica traumatskih ozljeda mozga poput moždanog udara, ozljeda, neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti i demencije uzrokovane HIV-om."

Indijska komisija za kanabis (1894.)

Godine 1893. Indija je bila pod britanskom vlašću. Tadašnja kolonijalna vlada počela je biti zabrinuta zbog količine kanabisa (tada nazivanog "indijska konoplja") koju je lokalno stanovništvo svakodnevno konzumiralo. Odlučeno je da je došao čas da se timovi britanskih i indijskih liječnika pošalju diljem zemlje s ciljem otkrivanja kakav učinak indijska konoplja ima ne samo na zdravlje, već i na moral društva.

Rezultat je bila ogromna istraživačka studija od preko 3.000 stranica koja sadrži autentična svjedočanstva više od 1.200 "jogija, liječnika, fakira, ravnatelja umobolnica, seljana koji su konzumirali napitak bhang, krijumčara, vojnih časnika, preprodavača kanabisa, upravitelja palača s ganjom, te također predstavnika svećenstva." Svi podaci prikupljeni u ovom impozantnom dosjeu od sedam poglavlja doveli su istraživače do dvaju temeljnih zaključaka: "umjerena uporaba kanabisa je bezopasna, štoviše korisna, a njegova zabrana bila bi temeljno kršenje pravde."

Istraživači su studiju zaključili ovako: "Zabraniti ili čak samo drastično ograničiti javni pristup tako korisnoj biljci kakva je kanabis, moglo bi prouzročiti neizmjerne patnje društvu i duboko gađenje prema vladinim postupcima."

sjeme marihuane kanabis

Antikanabisna propaganda protiv "La Guardia izvješća" (1944.)

Razdoblje dezinformacija, koje su predvodili ponajprije Harry J. Anslinger (šef tadašnjeg saveznog ureda za kontrolu opojnih droga) i propagandni filmovi poput "Reefer Madness", zahtijevalo je odlučan i drukčiji odgovor njujorškog gradonačelnika Fiorella La Guardije, koji je angažirao tim tada uglednih liječnika, psihijatara, psihologa, farmakologa, kemičara i sociologa s ciljem provođenja sveobuhvatne revizije i istrage cjelokupne dostupne znanstvene literature o učincima kanabisa.

Rezultati revizije objavljeni su pod naslovom "La Guardia izvješće". Studija je odmah stekla golem ugled u akademskim krugovima i bila je nagrađena prestižnim priznanjem Njujorške akademije medicine.

"Konačni zaključak podataka iz La Guardia izvješća tvrdi da je zabrana kanabisa nedvojben i jasan neuspjeh."

"Marihuana, poput alkohola, nema nikakvog učinka na trajne promjene u osnovi osobnosti," zaključuju istraživači u studiji. "Marihuana sama po sebi ne uzrokuje antisocijalno ponašanje. Nadalje, ne postoje dokazi da redovita uporaba marihuane izravno vodi do kasnije uporabe opijata. Dugotrajna uporaba kanabisa ne dovodi do fizičke, mentalne ili moralne degeneracije. Naprotiv, iz rezultata možemo zaključiti da tvari dobivene iz biljaka marihuane u nekim slučajevima mogu ponuditi potencijalne terapijske koristi koje zaslužuju daljnja dubinska istraživanja."

Studija 1.: Otkriće molekule THC-a (1964.)

Godine 1964., kada je tim izraelskih znanstvenika predvođen dr. Raphaelom Mechoulamom prvi put identificirao i opisao molekulu THC-a kao glavnu psihoaktivnu tvar sadržanu u biljkama terapijskog kanabisa, dogodio se ne samo temeljni napredak u razumijevanju učinaka marihuane, već i niz kasnijih spoznaja o tome kako razumijemo funkcioniranje cijelog ljudskog tijela.

Otkriće THC-a dovelo je znanstvenike do temeljnog otkrića dotad neidentificiranog tjelesnog sustava: endokanabinoidnog sustava - koji se može smatrati svojevrsnim regulatornim operativnim sustavom, čija je funkcija pravilna regulacija svih ostalih tjelesnih sustava i održavanje njihove međusobne ravnoteže.

Ako vas zanimaju funkcije i pojedinosti u vezi s endokanabinoidnim sustavom, možete pogledati jedan od naših prethodnih članaka "Endokanabinoidni sustav za početnike". Ovo je otkriće prirodno dovelo i do drugih studija koje su ispitivale učinke protiv raznih bolesti.

sjeme kanabisa marihuana

Studija 2.: Kanabis smanjuje tumore (1974.)

Početna namjera studije iz 1974. godine, koja je dokazala pozitivan učinak tvari iz kanabisa na rast tumora, bila je paradoksalno dokazati da kanabis šteti imunološkom sustavu. Studiju, koju su sponzorirali Nacionalni institut za zlouporabu droga (NIDA) i Američko društvo za borbu protiv raka, provelo je Sveučilište u Virginiji, gdje su istraživači umjetno implantirali tumore u tijela laboratorijskih miševa, a zatim ih "tretirali 10 uzastopnih dana tvari delta-9-THC, počevši od prvog dana nakon implantacije tumora".

"Namjera je bila dokazati da THC ubrzava rast tumorskih stanica. No dogodilo se upravo suprotno."

Rezultati studije naknadno su objavljeni u znanstvenom časopisu "The Journal of the National Cancer Institute" i jasno su opisivali kako je "THC i CBN pridonio smanjenju ukupne veličine tumora kod miševa tretiranih 20 dana." Odlični i napredni rezultati, zar ne?

Autori studije bili su oduševljeni rezultatima i jedva su čekali pokrenuti sljedeću fazu istraživanja. Na njihovo veliko razočaranje, međutim, obaviješteni su da NIDA prekida sva financiranja za daljnja istraživanja, i ne samo to: aktivno je pokušavala zataškati i potisnuti rezultate prvog istraživanja. Naposljetku, jedina publikacija koja je govorila o mogućem usporavanju rasta tumorskih stanica zahvaljujući kanabisu bio je mali članak u Washington Postu, objavljen 18. kolovoza 1974.

Prošla su gotovo tri desetljeća, gotovo nevjerojatno vrijeme, prije nego što se netko od istraživača usudio ponovno pokrenuti ovu "od Boga zaboravljenu" studiju. Srećom, njome se pozabavio dr. Manuel Guzman, profesor biokemije na Sveučilištu u Madridu. Njegovo istraživanje ne samo da je ponovno pokrenulo prethodnu studiju, već je uspjelo i replicirati njezine rezultate.

"Izdanje časopisa Nature Medicine iz 2000. godine sadrži izvješće dr. Guzmana, u kojem opisuje funkciju kanabinoida i njihov pozitivan učinak na smanjenje tumora kod laboratorijskih miševa. Ne samo to: THC je smanjio tumore bez oštećenja okolnog zdravog tkiva."

sjeme kanabisa istraživanje

Studija 3.: Kanabis liječi mučninu uzrokovanu kemoterapijom (1975.)

Još jedno od važnih povijesnih istraživanja o kanabisu iz prošlosti je otkriće danas slavnog dr. Lestera Grinspoona, koji je, međutim, u početku ponovno, paradoksalno, pokušao dokazati da je marihuana štetna. Grinspoon je bio posebno zabrinut za svog dragog prijatelja i svjetski poznatog astronoma Carla Sagana, koji je običavao pušiti znatne količine kanabisa na dnevnoj bazi.

"Međutim, nedugo nakon početka svog istraživanja, Grinspoon je shvatio da su njegovo znanje i predrasude o kanabisu samo rezultat duge vladine propagande. To je svoje spoznaje sažeo u bestseleru Marijuana Reconsidered (1971.)."

Otkako je Grinspoon "otvorio oči", stao je u obranu kanabisa i postao jedan od najsnažnijih glasova i najvećih zagovornika ove biljke na svjetskoj razini. Grinspoon imao je čak i čast promatrati terapijske učinke kanabisa na svom sinu, kojemu je u dobi od 15 godina dijagnosticirana leukemija. Ova je priča detaljno opisana u njegovom osobnom eseju koji pripovijeda o njegovom životnom iskustvu s ovom biljkom:

"Normalan dan nakon kemoterapije otprilike je izgledao ovako: čim bismo izašli iz bolnice, nadali smo se da će Danny stići kući na vrijeme prije uobičajenog povraćanja. Kod kuće smo mu uz krevet morali uvijek pripremiti kantu za povraćanje. Jednog sam dana, međutim, rekao Dannyju da povuče nekoliko dimova iz moje zalihe prije terapije. Na putu kući, Danny se okrenuo prema svojoj majci i rekao 'Mama, zašto ne stanemo u onaj restoran brze hrane u Brooklynu? Imaju onaj dobri sendvič...' Ja sam sjedio i mislio si 'Vau'."

"Dr. Grinspoon je naposljetku, 1975. godine, uvjerio ravnatelja dječje bolnice u Bostonu da provede studiju o kanabisu na onkološkom odjelu. Te je godine po prvi put dokazana učinkovitost THC-a iz kanabisa u pomaganju protiv mučnine i povraćanja uzrokovanih kemoterapijom."

Studija 3.: Kanabis pomaže protiv side bez nuspojava (1997.)

Tijekom krize u kojoj je istovremeno izbilo mnogo slučajeva side, medicinska sestra s vrlo prikladnim imenom, Mary Jane Rathburn, radila je kao volonterka u lokalnoj bolnici. Tijekom svojih redovitih obilazaka bolničkih odjela, Mary Jane je kriomice dijelila pacijentima domaće browniese s kanabisom.

Napori Mary Jane s vremenom su, naravno, postali poznati i na kraju su privukli pozornost važnog onkologa iz bolnice u San Franciscu, dr. Donalda Abramsa. Abrams je odlučio da će ono što je vidio vlastitim očima kasnije replicirati u službenoj znanstvenoj studiji. Naime, činjenicu da terapijski kanabis može pomoći pacijentima koji pate od mučnine često povezane s liječenjem side.

Naposljetku, 1997. godine, nakon duge i oštre bitke sa saveznom vladom SAD-a, dr. Abrams konačno je dobio potporu od milijun dolara za provođenje kliničke studije s ciljem dokazivanja sigurnosti kanabinoida iz kanabisa u uporabi protiv infekcije HIV-om. Zahvaljujući angažmanuAbramsa, tako je nastao niz studija koje objašnjavaju kako primjena kanabisa djeluje u slučaju HIV-a:

  • Ne povećava virusno opterećenje u tijelima pacijenata

  • Ne oštećuje imunološki sustav pacijenata

  • Ne utječe negativno na inhibitore proteaza

  • Pozitivno utječe na povećanje tjelesne težine i apetit

Studija 4.: Kanabis ne uzrokuje rak pluća (2006.)

Što se tiče terapijskog kanabisa i njegovog učinka na pluća, teško ćete naći kvalificiranijeg stručnjaka od dr. Donalda Tashkina, uglednog pulmologa na Sveučilištu u Kaliforniji, koji se ovim problemom bavi više od 40 godina. Dr. Tashkin, međutim, u početku svakako nije bio ono što biste nazvali "zagovornikom kanabisa". Štoviše, tijekom svog prvog istraživanja Tashkin je utvrdio da dim od biljnog materijala kanabisa ostavlja u plućima kancerogene katranske čestice te je u skladu s tim, naravno, zaključio da dim kanabisa uzrokuje značajna oštećenja pluća.

Godine 2006., međutim, veća i značajnija studija praćenja otkrila je, na Tashkinovo veliko iznenađenje, da kanabis ni na koji način ne uzrokuje rak pluća, čak ni u slučaju kronične i teške uporabe.

Kako kaže sam Tashkin "...rezultati ove studije bili su protivni svim našim očekivanjima. Naša je hipoteza bila da postoji pozitivna korelacija između pušenja kanabisa i pojave raka pluća te da veća konzumacija kanabisa dovodi, u izravnom razmjeru, do veće učestalosti raka pluća."

Zahvaljujući mnogogodišnjem radu dr. Tashkina, ne samo da je utvrđeno da pušenje kanabisa, protivno svakoj logičnoj pretpostavci, ne uzrokuje rak pluća, već sugerira i da bi moglo imati znatna medicinska svojstva.

sjeme kanabisa dim pluća

Studija 5.: Kanabis smanjuje broj predoziranja lijekovima protiv bolova

Opioidna kriza posebice pogađa Sjedinjene Američke Države, gdje je uporaba lijekova protiv bolova među najčešćim uzrocima smrti od predoziranja. Što se tiče medijskog narativa, obično se čuje ili da je uporaba kanabisa ulazna vrata u uporabu opijata ili, naprotiv, da se marihuana može koristiti kao dodatak ili zamjena za lijekove protiv bolova.

Ako želite saznati više o uporabi medicinskog kanabisa protiv boli ili kao zamjene za opijate, lijekove protiv bolova, možete pogledati članke:

Studija 6.: Kanabis u terapiji PTSP-a (Posttraumatski stresni poremećaj)

Glavnu ulogu u istraživanju terapijskog potencijala kanabisa protiv PTSP-a ima dr. Sue Sisley. Priča dr. Sue počinje uzimati maha 2014. godine, kada je iznenada udaljena sa svoje dugogodišnje akademske pozicije nakon što se njezin pokušaj istraživanja kanabisa i PTSP-a pretvorio u političko pitanje.

Sisley se, na sreću, nije predala te nastavlja svoje napore kao članica Multidisciplinarnog udruženja za psihodelična istraživanja (MAPS). Za dublje razumijevanje teme terapijske marihuane i posttraumatskog stresnog poremećaja, možete pročitati članak "Kanabis i liječenje PTSP-a: Posttraumatski stresni poremećaj".

Studija 7.: Kanabis protiv napadaja, epilepsije (u tijeku)

Prelomni trenutak u liječenju kanabisom i njegovoj uporabi protiv epileptičkih napadaja dogodio se kada je malenoj Charlotte po prvi puta propisano ulje s visokim udjelom