13 min čitanja

Kanabis i mentalno zdravlje: genetika, uzrok ili lijek?

Istraživanje povezanosti genetike kanabisa i mentalnog zdravlja otkriva složene odnose između različitih kanabinoida i njihovih potencijalnih svojstava za kolekcionare sjemena.
  • Zach Walsh provodi puno vremena istražujući poveznice između upotrebe kanabisa, mentalnog zdravlja i ovisnosti
  • "Svi lijekovi imaju svoje rizike i svoje koristi. Ali kanabis i dalje nosi stigmu." Zach Walsh

U Kanadi, gdje se polako ali sigurno ide prema legalizaciji kanabisa, raste interes za njegovu medicinsku upotrebu, pogotovo u području mentalnih bolesti. Možda i zato što se radi o problemu koji pogađa svakog petog Kanađanina.

Koriste li osobe s mentalnom bolešću kanabis kako bi si ublažile simptome, ili ga koriste upravo zato što pate od neke mentalne bolesti?

Realnost je takva da je, osim duhana i alkohola, kanabis najčešća psihoaktivna tvar koju koristi šira javnost, te je neizbježno da će moguća preklapanja kanabisa i mentalnih bolesti dovesti do porasta pitanja za liječnike.

Unatoč tome, većina pacijenata dijeli slično iskustvo: kada liječnika pitaju bi li im moguća upotreba kanabisa mogla pomoći s njihovom mentalnom bolešću, to se pitanje obično brzo odbaci. Kanabis nosi stigmu zabranjene droge i trebat će još dugo dok je se ne oslobodi. I zato, kada je riječ o kanabisu i liječenju mentalnih bolesti, postoje ljudi koji ovu situaciju uspoređuju sa zagonetkom o kokoši i jajetu. Koriste li osobe s mentalnom bolešću kanabis kako bi si ublažile simptome, ili ga koriste upravo zato što pate od neke mentalne bolesti?

Budući da je istraživanje ovog područja minimalno, a liječnici su često neinformirani, informacije su neslužbene i dobivaju se uglavnom iz svjedočanstava bolesnih ljudi.

Torontski fotograf i aktivist Andy Lee koristi kanabis zajedno s terapijom razgovorom za liječenje depresije i anksioznosti. Na tu je kombinaciju došao nakon što je isprobao antidepresive i otkrio da mu ne pomažu.

Njegov mu je liječnik jasno dao do znanja da je protiv toga da se mentalne bolesti liječe kanabisom, pa se Lee odlučio potražiti drugog liječnika koji nije imao problem s propisivanjem. "Znam da je to osjetljiva tema i tabu, ali meni je pomoglo," kaže.

Lee se sada angažira u zagovaranju kanabisa i mentalnog zdravlja.

"Znam da je to osjetljiva tema, ali meni je pomoglo." - Andy Lee o liječenju depresije kanabisom

Iako je otkrio liječenje koje mu pomaže, priznaje da postoje određeni rizici kada se kanabis koristi u prekomjernim količinama. "To je ljekovita biljka, ali se ne bi smjela zlorabiti i uzimati zdravo za gotovo," kaže. "To je kao s antibioticima, što se više tijelo na njih navikne, to manje pozitivnog učinka imaju."

Claire Gabereau se slaže. Vancouverska kostimografica pušila je kanabis dugi niz godina. Kada joj je dijagnosticirana depresija i granični poremećaj osobnosti, liječnik ju je odlučno upozorio protiv upotrebe kanabisa. Njezin je psihijatar, međutim, bio otvoreniji i nikada je nije kritizirao zbog njezinih navika. Problem je nastao kada je daljnji pregled pokazao da pati od poremećaja upotrebe tvari. Odlučila je ne početi uzimati antidepresive i ostati trijezna.

"Nije mi se svidjelo što je moj psihijatar govorio nešto poput 'trijeznost bi ti mogla biti dobra, evo ti hrpa lijekova'," komentira Gabereau.

Prošla su tri mjeseca otkako je Gabereau promijenila svoje navike i njezine depresije i anksioznosti počele su se povlačiti. "Ne želim se vratiti tome da opet toliko pušim, jer bih sigurno bila paranoična i imala anksioznost," kaže. "Kanabis svakako može biti korišten kao alat i lijek, ali zato što sam ga zlorabila predugo, za mene je već izgubio svoju vrijednost i značenje."

Kanabis i mentalno zdravlje: genetika, uzrok ili lijek?

Neprocjenjivo istraživanje iz Izraela

Većina znanstvenika slaže se da spojevi koji se nalaze u kanabisu, poznati pod nazivom kanabinoidi, imaju jasan utjecaj na ljudsku biologiju. Što se tiče istraživanja koja se bave time kakvu ulogu kanabis može imati u liječenju mentalnih bolesti, još uvijek postoji veliki broj praznina. Pogotovo u Sjedinjenim Državama, gdje je istraživanje potisnuto statusom kanabisa koji je označen kao narkotik 1. klase.

Shaul Lev-Ran je telavivski psihijatar specijaliziran za ovisnosti. Usredotočuje se na psihijatrijske aspekte upotrebe kanabisa i na povezanost između boli, mentalnih poremećaja i rizika od ovisnosti.

Redovito liječi pacijente kako s mentalnim poremećajima, tako i s poremećajima upotrebe kanabisa. Kada su se u Sjedinjenim Državama i Kanadi počeli mijenjati zakoni i regulative vezane uz kanabis, počeo se još dublje baviti poveznicama između mentalnog zdravlja i kanabisa.

Unatoč svom stručnom znanju, Lev-Ran priznaje da, kada je riječ o teoriji o kokoši i jajetu, što je bilo prije, mentalna bolest ili ovisnost o kanabisu, nije došao do jednoznačnog zaključka. "To je komplicirano, postoji veliki broj metodoloških problema koji ometaju naš trud da dobijemo što razumnije rezultate na naša pitanja," kaže.

Godine 2013. Lev-Ran je proveo istraživanje putem Centra za ovisnosti i mentalno zdravlje (CAMH) u Torontu. Ova studija koristila je korpusne podatke prikupljene od strane Nacionalnog instituta za zlouporabu alkohola i alkoholizam (NIAAA) i bila je presječna studija s više od 43.000 ljudi, najveća epidemiološka studija mentalnih poremećaja i zlouporabe tvari. Lev-Ran je otkrio da je kod ljudi s mentalnim poremećajem više od sedam puta veća vjerojatnost da će tjedno koristiti kanabis nego kod onih bez bolesti.

Još konkretnije, studija je ispitivala razlike u vrijednostima upotrebe i korištenja kanabisa između ljudi s mentalnim bolestima i onih koji nisu bili bolesni. Istraživanje se temeljilo na broju mentalnih bolesti, njihovim tipovima i intenzitetu konzumacije kanabisa. Upravo kvantificiranje konzumirane količine Lev-Ran smatra teškim. Za razliku od alkohola, doziranje kanabisa nije standardizirano.

"Lev-Ran je otkrio da je kod ljudi s mentalnim poremećajem više od sedam puta veća vjerojatnost da će tjedno koristiti kanabis nego kod onih bez bolesti."

"Možemo razgovarati o učestalosti i možemo razgovarati o doziranju, ali ni jedno ni drugo nije standardizirano," objašnjava. "Ako popušim dva jointa dnevno s niskim sadržajem THC-a, to je jedna stvar. Ali ako popušim skunk ili joint s visokim sadržajem THC-a i veliki joint koji nije pomiješan s duhanom, možda se čini da je slično, ali nije, postoji velika razlika."

Uslijedila je Lev-Ranova meta-analiza koju je sastavio od tisuća postojećih studija i putem koje je otkrio da su ljudi koji koriste kanabis skloniji razvoju depresije. Istovremeno je otkrio da u mnogim studijama od kojih je meta-analiza sastavljena nisu uzeti u obzir neki čimbenici, poput odgoja u djetinjstvu i obiteljske povijesti zlouporabe tvari.

Godine 2016. Lev-Ran je proveo dodatno istraživanje u kojem se usredotočio na ljude koji nikada nisu patili od depresije, i to kako na korisnike kanabisa, tako i na one koji nisu koristili kanabis. Iz istraživanja je proizašlo da su korisnici koji nikada nisu patili od depresije pod većim rizikom da počnu patiti od mentalnog poremećaja nego oni koji nisu koristili kanabis. Istraživanje je također analiziralo podatke iz Nacionalnog instituta za zlouporabu alkohola i alkoholizma i ovaj put je praćeno 34.000 pojedinaca koji su sudjelovali već 2013. godine.

Lev-Ran je otkrio da se, bez obzira na redovitost (ili neredovitost) upotrebe kanabisa, nije pokazala razlika između stopa depresije. Nasuprot tome, pojedinci koji su patili od depresije bili su skloniji tome da počnu koristiti kanabis, za razliku od onih bez depresije.

"Možemo reći da kanabis nije jako štetan, ali istovremeno niti jako pomaže." - Shaul Lev-Ran

Zatim se Lev-Ran bavio time pomaže li kanabis ljudima s depresijom. Ispitivao je ljude koji pate od depresije, i to one koji su koristili kanabis i one koji ga nisu koristili, te je otkrio da su između obje skupine samo neznatne razlike. To je zaključak koji se može protumačiti na dva načina.

"Možemo reći da kanabis nije jako štetan, ali istovremeno niti jako pomaže," kaže i istovremeno napominje da ovaj zaključak proizlazi samo iz jedne studije. "Ali to pokazuje kako pristupamo istraživanju ovih pitanja."

Istraživanje kanabisa i njegovog učinka na mentalne bolesti komplicira činjenica da to nije samo jedna opća tvar. Postoje tisuće sorti i svaka biljka sadrži stotine kemijskih spojeva, poput kanabinoida i terpena.

"Jasno je da ne govorimo o jednom konkretnom spoju," kaže. "Dakle, svrstavati sve korisnike kanabisa u isti koš je gotovo smiješno."

Istraživanje koje se tiče psihičkih poremećaja, poput bipolarnog poremećaja ili shizofrenije, jasnije je. Kanabis je okidač ovih bolesti i može dovesti i do njihovog pogoršanja. Rizik za bilo koju bolest ili poremećaj jest, međutim, kombinacija predispozicija i izloženosti čimbenicima rizika. Ljudi koji imaju nasljednu predispoziciju za shizofreniju i koriste kanabis, posebno tijekom adolescencije, imaju povećan rizik od razvoja mentalne bolesti.


Kanabis i mentalno zdravlje: genetika, uzrok ili lijek?

PTSP utire put

Zach Walsh provodi puno vremena istražujući poveznice između upotrebe kanabisa, mentalnog zdravlja i ovisnosti. Kao izvanredni profesor psihologije na Sveučilištu Britanske Kolumbije nadgleda istraživački laboratorij u kojem se ispituje kanabis za medicinske i "rekreativne" svrhe.

Walsh kaže da je jedini način da se stvarno utvrdi jesu li mentalne bolesti uzrokovane upotrebom kanabisa ili funkcionira obrnuto, praćenje ljudi od rane dobi. To zato što većina ljudi počinje koristiti kanabis otprilike u isto vrijeme kada osjećaju i prve simptome mentalnih bolesti, u srednjem do kasnom razdoblju adolescencije.

Walsh kaže da se najveći dokaz njegovog laboratorija koji potvrđuje učinkovitost kanabisa može pronaći među pacijentima koji pate od posttraumatskog stresnog poremećaja.

"Recimo da ste počeli pušiti s 14 godina, a s 18 godina vam je dijagnosticirana depresija. Teško je reći jeste li se osjećali pomalo depresivno i pokušavali to otjerati pušenjem kanabisa," komentira.

Medicinske studije mogu pomoći otkriti idu li ljudi koji pate od mentalne bolesti bolje kada koriste kanabis ili ne. Ali unatoč tome, istraživači su još uvijek daleko od razumijevanja svih poveznica.

Walsh ukazuje na stigmu kanabisa koji je još uvijek nelegalan u većini zemalja, i na to kako ta stigma uništava potencijalni pogled na kanabis kao na pravi lijek. Budući da je kanabis označen kao nelegalna tvar, često se povezuje s kriminalom, a ne s ublažavanjem simptoma bolesti. I trebat će još neko vrijeme dok se to ne promijeni.

"Mislim da bi se kanabis trebao prosuđivati sa svih strana," kaže. "Svi lijekovi imaju svoje rizike i svoje koristi. Ali kanabis i dalje nosi stigmu. Puno smo manje kritični prema lijekovima koje proizvodi farmaceutska industrijia."

Walsh kaže da se najveći dokaz njegovog laboratorija koji potvrđuje učinkovitost kanabisa može pronaći među pacijentima koji pate od posttraumatskog stresnog poremećaja. Konkretno se radi o redukciji noćnih mora. To vrijedi uglavnom za kanadsko Ministarstvo ratnih veterana (VAC) i za Ministarstvo nacionalne obrane (DND), koji također ponovno prosuđuju već postojeća istraživanja o upotrebi kanabisa u medicinske svrhe. VAC pokriva nekim veteranima koji pate od PTSP-a troškove medicinskog kanabisa (maksimalno 3 grama dnevno).

U izjavi za Leafly, VAC je opisao: "Budući da znamo da je to još uvijek praksa i područje studija u nastajanju, želimo vas uvjeriti da će specifičan smjer našeg istraživanja, na kojem surađujemo s DND-om, imati samo najbolji utjecaj na jačanje dokaza o pozitivnim učincima kanabisa na zdravlje veterana."

"Svi lijekovi imaju svoje rizike i svoje koristi. Ali kanabis i dalje nosi stigmu. Puno smo manje kritični prema lijekovima koje proizvodi farmaceutska industrija." - istraživač Zach Walsh

Walsh smatra da će se buduće studije više usredotočiti na anksiozne poremećaje koji se trenutno često liječe farmaceutskim pripravcima poput Valiuma ili Ativana.

"Važno je da pogledamo i te lijekove, također imaju nuspojave," kaže. "Mogu dovesti do pojave tolerancije i apstinencijskih simptoma."

Ako se pacijent koji pati od mentalne bolesti ili anksioznosti odluči za liječenje kanabisom, Walsh naglašava važnost samopromatranja. To je slično kao s antidepresivima, potrebno je pronaći pravu vrstu i količinu. Metodom pokušaja i pogrešaka ovaj proces može trajati i nekoliko mjeseci, ali praćenjem kako na osobu djeluju pojedine vrste i doze, mogu se postići najbolji rezultati. Pacijent tako bolje otkriva što je za njega učinkovito, a što nije.

"Odrasli ljudi bi trebali imati mogućnost izbora," nastavlja. "Unatoč tome što su štetni učinci kanabisa testirani bezbroj puta, koristi nisu. Smatram da bi odrasla osoba trebala sama izabrati želi li se liječiti kanabisom ili ne."


Kanabis i mentalno zdravlje: genetika, uzrok ili lijek?

Rezultati govore sami za sebe

Alexandra Charendoff, stanovnica Toronta, u potpunosti se slaže, iako je liječnici redovito odvraćaju od upotrebe kanabisa. Nakon što je Charendoff dijagnosticiran granični poremećaj osobnosti, anksiozni poremećaj i agorafobija, otkrila je da je kanabis najučinkovitiji način da si ublaži anksioznost koja ju je paralizirala kada se odlučila izaći van.

"Bilo je gotovo trenutačno," kaže. "Kada pušim kanabis, konačno mogu funkcionirati. To je jedna stvar koja mi je pomogla. Kada uzmem Ativan, samo želim leći i spavati."

Kada je tu mogućnost predložila svom liječniku, "bilo je očito da je tu konverzaciju već vodio mnogo puta," ali nije bio voljan krenuti putem kanabisa. To je nije previše iznenadilo. Svaki put kada je imala epizodu i stigla na hitnu, liječnici su je odlučno odvraćali od upotrebe kanabisa, ali nikada nisu imali nikakve podatke kojima bi potkrijepili svoju tvrdnju. Charendoff se činilo da je njihov pristup previše jednostran.

"Kažu da to nije dobra ideja, ali ne daju vam nikakav prostor za raspravu," kaže Charendoff.

Vjerojatno je da će, čim kanabis bude legaliziran u Kanadi, nastati više istraživanja i bit će mnogo više dokaza o njegovoj učinkovitosti u liječenju mentalnih bolesti. Do tada će liječnici moći i dalje gurati pitanje učinkovitosti kanabisa u pozadinu. Ali dok ne budu imali odgovore, vrlo je vjerojatno da će pacijenti poput Leeja i Charendoff početi istraživati svoje mogućnosti sami.

"Ne mislim da kanabis može izliječiti moju mentalnu bolest," kaže Charendoff. "Ali mi pomaže."

Izvor: Leafly.com