Kanabinoidi u liječenju CINV-a i kemoterapije

2021-03-09 5 min čitanja

Utjecaj kanabisa na mentalko zdravlje - Cannapio

Analiza učinkovitosti kanabinoidnih spojeva protiv mučnine i povraćanja uzrokovanih kemoterapijom (CINV). Pregled znanstvenih studija o terapeutskim svojstvima genetskih linija bogatih THC-om i CBD-om.

Kada su devedesetih godina prošlog stoljeća prvi put doneseni zakoni o medicinskom kanabisu, primarni fokus bio je usmjeren na pacijente koji se bore s rakom. Kemoterapijski tretmani redovito izazivaju intenzivnu mučninu i povraćanje, što je dovelo do istraživanja alternativnih pristupa ublažavanju ovih simptoma.

CINV - Mučnina i povraćanje inducirani kemoterapijom

Kemoterapijski tretmani često rezultiraju devastirajućim nuspojavama koje pacijenti opisuju kao nesnošljive. CINV (chemotherapy-induced nausea and vomiting) predstavlja specifičan tip mučnine koji se javlja u vremenskom okviru od 6 do 24 sata nakon kemoterapijske sesije.

Konvencionalna medicina koristi različite farmaceutske antiemetike za minimiziranje ovih učinaka. Liječnici propisuju kortikosteroide poput deksametazona, antihistaminike, pa čak i antidepresive s različitim stupnjevima učinkovitosti. Problem nastaje kada sva navedena sredstva ne uspiju pružiti olakšanje, što nije rijetkost u kliničkoj praksi.

U takvim situacijama, pacijenti često traže alternativne pristupe, jer konvencionalni lijekovi ne samo da ne pomažu, već mogu izazvati dodatne probleme poput letargije, omamljenosti ili čak halucinacija.

Sintetski kanabinoidi u terapiji CINV-a

Znanstvena zajednica usmjerila je pozornost na sintetske kanabinoidne spojeve poput dronabinola i nabilona. Važno je napomenuti da se ovi spojevi razlikuju od poznatih sintetskih droga poput K2 ili Spice. Riječ je o precizno modificiranim molekulama koje oponašaju djelovanje prirodnog THC-a.

Američka federalna vlada odobrila je dronabinol i nabilon kao lijekove protiv CINV-a već 1985. godine. Od tada je provedeno više od 30 kliničkih studija koje su uključivale preko 1366 pacijenata do 1996. godine.

Rezultati studija pokazali su superiornost kanabinoidnih spojeva u odnosu na konvencionalne farmaceutske pripravke. Dožiranje koje se pokazalo učinkovitim relativno je skromno - 1-2mg nabilona i 5mg dronabinola prije i nakon kemoterapije.

Prirodni kanabinoidi i njihova terapeutska svojstva

National Cancer Institute dokumentirao je učinke inhaliranog prirodnog kanabisa u deset različitih studija. Genetske linije s umjerenim do visokim sadržajem THC-a pokazale su obećavajuće rezultate u ublažavanju simptoma mučnine.

Posebno zanimljiva istraživanja iz 2012. godine usredotočila su se na CBD (kanabidiol) kao potencijalni terapeutski spoj. Studije na mišjim modelima pokazale su da CBD posjeduje značajna antiemetička svojstva, što je otvorilo nova istraživačka pitanja.

Mehanizam djelovanja kanabinoidnih spojeva uključuje interakciju s neurotransmiterskim sustavima, posebno serotoninom i dopaminom koji su povezani s CINV-om. Kanabinoidi također utječu na dorzalni vagalni kompleks, dio mozga odgovoran za regulaciju osjećaja mučnine i povraćanja.

Znanstvena perspektiva i buduće istraživanje

Unatoč impresivnim rezultatima studija, kanabinoidna terapija još uvijek nije postala globalni standard u medicinskoj praksi. Kontroverze oko upotrebe kanabisa u medicinske svrhe i dalje predstavljaju prepreku za širu implementaciju ovih tretmana.

Neki pacijenti izvještavaju o euforičnim učincima povezanima s THC-om, dok drugi mogu doživjeti anksioznost, nizak krvni tlak ili halucinacije. Ovi učinci uglavnom su povezani s pacijentima koji imaju nisku toleranciju na kanabinoidne spojeve.

Potrebno je dodatno istraživanje za preciziranje optimalnih doza, interakcija s drugim lijekovima i razlika u djelovanju između CINV-a i drugih tipova mučnine. Prirodni kanabis može se koristiti protiv mučnine općenito, ne nužno samo one uzrokovane kemoterapijom.

Današnje razumijevanje terpenskeih profila i kanabinoidnih spektra omogućava preciznije pristupe u selekciji genetskih linija bogatih CBD-om za kolekcijske svrhe. Ovi genotipi predstavljaju vrijedan materijal za razumijevanje složenosti kanabinoidnih interakcija.

Znanstvena zajednica nastavlja proučavati aromatske profile i kemijske kompozicije različitih kultivarā kako bi bolje razumjela terapeutski potencijal pojedinih genetskih linija u kontekstu antiemetičkih svojstava.