9 min čitanja

Kanabis i Sport: Trkačka Euforija i Endokanabinoidi

Istraživanja otkrivaju vezu između kanabisa i sporta kroz endokanabinoide. Anandamid, prirodni 'blizanac' THC-a, igra ključnu ulogu u 'trkačkoj euforiji' koju osjećamo nakon intenzivne tjelovježbe.
  • Endorfinska euforija je zastarjeli koncept, Endokanabinoidi imaju važniju funkciju
  • Anandamid ili tjelesni blizanac THC-a igra središnju ulogu u mehanizmu "trkačke opijenosti"

Ako ste ikada bili ili ste još uvijek fan trčanja, treninga snage ili sporta općenito, sigurno poznajete blaženi osjećaj koji nastupa nakon kvalitetnog, dobro odrađenog treninga. Najpopularniji naziv za taj fenomen je takozvana "trkačka opijenost", "trkački nirvana" ili "runners high".

U znanstvenoj literaturi, osjećaj "trkačke opijenosti" karakterizira se kao "osjećaj čiste sreće, svjesnosti, povezanosti s prirodom i samim sobom, unutarnje harmonije, neograničene energije i smanjenja svake boli".

Jedna od znanstvenih hipoteza objašnjava taj fenomen kao neurobiološki mehanizam nagrađivanja koji slijedi nakon prosječnog i posebno intenzivnog aerobnog napora. Logično, možemo zamisliti da se ovaj mehanizam ljudskog tijela razvio kao evolucijska pomoć koja nas tjera da ustanemo s kauča (ili izađemo iz špilje) i učinimo nešto što nam pomaže i fizički i mentalno.

Zanimljivo je da je posebno ljudska dugotrajna izdržljivost jedinstvena u cijelom životinjskom carstvu. Na primjer, u predavanju "Zašto ljudi trče: Biologija ljudske evolucije i maratonskog trčanja", Daniel Lieberman, profesor antropologije na Harvard University, opisuje sljedeće: "Kao drevna bića bez kandži, bez krzna i bez oružja, morali smo se oslanjati na našu izdržljivost. Ustrajnost kao najvažnije oružje protiv jače, brže i mnogo opasnije divljači od koje smo morali bježati da bismo preživjeli i koju smo morali loviti. "

Na taj način, osjećaj "trkačke opijenosti" motivira nas ne samo za sport, već nam pomaže da razvijemo sposobnost održavanja intenzivnog aerobnog stresa tijekom dužeg vremenskog razdoblja. Činjenica da je naš tijelo razvilo ovaj mehanizam nagrađivanja također ima smisla jer intenzivne aerobne aktivnosti nose veći rizik od ozljeda i troše mnogo više energije nego umjerene aktivnosti.

Endorfini su prošlost, kanabinoidi su budućnost

Sjećate se cijele pompe oko trčanja i oslobađanja endorfina? Uz veliku podršku medija, znanstvenici su uspjeli široko popularizirati koncept tjelesnog napora i isključivanja endorfina, što je dovelo do zbrke koja nalikuje uzimanju opojnih sredstava, posebno opijata. Istina je da su endorfini interno proizvedeni opijati ljudskog tijela.

Znanstvenici su već poduzeli ogromne napore da istraže ovaj fenomen. U jednoj od studija na miševima pokazalo se čak da su neki od mišjih ispitanika postali toliko ovisni o trčanju da su tjelesni napor preferirali svemu ostalom. Neki od njih su zatim iznenađujuće trčali dok nisu bili iscrpljeni i umrli. Ovaj rezultat naveo je znanstvenike na hipoteze o navikama trčanja i usporedio ih s ovisnošću o morfiju. Međutim, te hipoteze nisu dovoljno utemeljene, što je navelo znanstvenike da istraže druge moguće poveznice: kanabinoide i endokanabinoidne sustave.

Terapijski kanabis i trčanje

Istraživači s Odsjeka za antropologiju na School of Anthropology Sveučilišta u Arizoni pokrenuli su sljedeće istraživanje. Tvorovi, ljudi i psi korišteni su kao ispitanici u ovoj studiji. Početna hipoteza znanstvenika bila je pretpostavka da intenzivno aerobno opterećenje pokreće neurotransmitere povezane s endokanabinoidnim sustavom. Konkretno, znanstvenici su se zatim usredotočili na "čarobnu molekulu" anandamida, koja se često naziva "molekulom sreće".

Naziv anandamid potjeće iz sanskrita (drevnog svetog jezika budizma i hinduizma), gdje "ananda" znači "radost, dobrobit ili sreća" - to je blizanac Δ9-tetrahidrokanabinola ili THC-a. Anandamid djeluje kao THC kao aktivator receptora CB1 i CB2, koji su odgovorni za tjelesne i mentalne nagrade, odnosno za osjećaje sreće i euforije.

Znanstvenici su pratili raniju studiju na miševima kojima je bila dana posebna tvar Rimonabant, koja je uzrokovala inhibiciju kanabinoidnog receptora. Ova studija bila je glavni poticaj za istraživanje poveznice između aerobnog opterećenja i endokanabinoidnog sustava. Tako su znanstvenici "regrutirali" pse, tvorove i ljude s umjereno dobrom kondicijom.

Znanstvenici su testirali svoju hipotezu uspoređujući krvne vrijednosti pasa i ljudi (sisavaca) s vrijednostima tvorova (nesisavaca) nakon 30 minuta aerobne vježbe. Kao rezultat, istraživači su predvidjeli porast razine anandamida kod ljudi i pasa. Kao kod sisavaca koji nisu bili prilagođeni za trčanje na duge staze, kod tvorova se razina anandamida također nije promijenila. Najveći porast razine anandamida prirodno je primjećen kod ljudi.

Što dakle možemo zaključiti iz ove studije? Ako želite povećati vlastitu razinu anandamida u krvi i poboljšati vlastitu dobrobit, morate se pokrenuti.Štoviše, intenzivno vježbanje je u ovom slučaju mnogo učinkovitije od laganog vježbanja.

Spekulira se i o učinkovitosti takozvanog visokointenzivnog intervalnog treninga (HIIE treninga), poznatog i kao "tabata trening". Ova vrsta treninga je posljednjih godina stekla popularnost, posebno jer HIIE trening zahtijeva malo vremena, ali vrlo učinkovito potiče metabolizam i time daje više sagorijevanja masti nego duži trening. Je li ova vrsta treninga potiče i razinu anandamida i dugotrajniji aerobni stres, međutim, još uvijek je pitanje.

"Trkačka opijenost" na djelu

Upoznajmo gospodina Matt Hook, maratonca, autora knjige "Running on Reefer" i člana "420 Games". Teško je povjerovati da je ovaj čovjek prije 15 godina bio patološki pretio, ovisan o opijatima i depresivan. Buđenje za njega bilo je gotovo smrtonosno, automobilska nesreća. "Kada stojite na rubu života i smrti, to ima dubok utjecaj na vas", kaže Hook.

Nakon te nesreće, Matt je krenuo na izazovan put rehabilitacije. Njegov cilj nije bio samo oporaviti se od gotovo smrtonosne nesreće, već je želio potpuno promijeniti svoje tjelesno stanje i zdravlje. Gotovo kao blagoslov majke prirode, Matt je otkrio kanabis i ustanovio da mu pomaže pri dugim trčanjima bilo u kombinaciji s kanapisom, ključ za ozdravljenje i tjelesnu transformaciju.

Matt je počeo raditi na svojoj metamorfozi onako kako je to nazvao "anandamidnim aksiomom". Odlučio je ne oslanjati se na propisane lijekove protiv bolova i umjesto toga počeo je trčati na duge staze u kombinaciji s kanabisom. "Tijekom vremena, shvatio sam da...U to vrijeme Matt još nije imao pojma da postoji tijesna poveznica između trčanja na duge staze i aktivacije endokanabinoidnog sustava, ali ga je "trkačka opijenost" motivirala da ustraje.

Matt nije samo uspio izgubiti više od 60 funti tjelesne težine, već se i oslobodio svoje snažne ovisnosti o opijatima. "Nakon moje prve nesreće u dobi od 19 godina, razvila se snažna ovisnost o opijatima protiv koje sam se borio osam godina", prisjeća se Matt. "Na kraju sam bio gotovo na dnu i zamalo završio u zatvoru. To je bilo veliko buđenje za mene. Počeo sam voditi aktivan životni stil i postupno uklonio sve lijekove koje sam ranije uzimao zahvaljujući kanabisu."

Mehanizam nagrađivanja ... stvarno?

S evolucijske perspektive, vrlo je primamljivo objasniti funkciju "opijenosti" kao nagradu za pošteno vježbanje. Profesor Guillermo Moreno sa Sveučilišta u Irvineu, Kalifornija, i istraživači iz laboratorija Piomelli Lab (Piomelli Lab na University of California, Irvine School of Medicine), kojima suvremeno znanstveno razumijevanje anandamidnih neurotransmitera duguje mnogo napretka, opisuje sljedeće: "Anandamid inducira takozvanu vazorelaksaciju (smanjuje krvni tlak),, vjerojatno homeostatsku reakciju tijela na prethodno, intenzivno srčano opterećenje, pravi napor".

Neovisno o evolucijskoj funkciji "trkačke opijenosti", ovaj mehanizam je za sportaše kao što su Matt Hook i mnogi drugi sjajna prilika da prirodno poboljšaju svoje raspoloženje i ostanu motivirani da nastave raditi na sebi i ukupno poboljšaju svoj život.

A što s tobom, naši čitatelji? Jeste li ikada doživjeli "trkačku opijenost"? Podijelite svoja mišljenja i iskustva u komentarima!