Kanabis i Sport: Trkačka Euforija i Endokanabinoidi

Tko god se bavio trčanjem, dizanjem utega ili bilo kojim intenzivnim sportom, zasigurno prepoznaje osjećaj blaženstva koji nastupa nakon kvalitetne treningu. Ovaj fenomen poznat je kao 'trkačka euforija' ili 'trkačka opuštenost' - stanje koje sportaši opisuju kao duboku sreću, povezanost s prirodom i vlastitim tijelom, te smanjenu percepciju boli.

U znanstvenoj literaturi se ovaj osjećaj karakterizira kao neurobiološki nagradni mehanizam koji prati umjeren i posebno intenzivan aerobni napor. Evolucijski gledano, ovaj mehanizam vjerojatno se razvio kao poticaj za fizičku aktivnost - tijelo nas 'nagrađuje' kada radimo nešto korisno za naš fizički i mentalni razvoj.

Endokanabinoidi zauzimaju mjesto endorfina

Dugo vremena znanstvenici su objašnjavali trkačku euforiju otpuštanjem endorfina - prirodnih opijata koje tijelo proizvodi. Međutim, nova istraživanja pokazuju da endokanabinoidi, posebno anandamid, imaju važniju ulogu u ovom procesu nego što se prethodno mislilo.

Istraživači s Odjela za antropologiju Sveučilišta Arizona proveli su studiju na hrčkovima, ljudima i psima. Njihova početna hipoteza bila je da intenzivno aerobno opterećenje pokreće neurotransmitere povezane s endokanabinoidnim sustavom. Posebno su se usredotočili na anandamid, često nazivan 'molekula sreće'.

Naziv anandamid dolazi iz sanskrta, gdje 'ananda' znači 'radost, blagostanje ili sreća'. Ova prirodna tvar je endogeni blizanac THC-a - glavnog psihoaktivnog spoja u genetici kanabisa. Kao i THC, anandamid djeluje na CB1 i CB2 receptore odgovorne za osjećaje fizičke i mentalne nagrade.

Revolucionarno istraživanje o anandamidu

Znanstvenici su usporedili razine anandamida u krvi pasa i ljudi (sisavci prilagođeni trčanju na duže udaljenosti) s razinama kod tvora (sisavci koji nisu prilagođeni dugotrajnom trčanju) nakon 30 minuta aerobne vježbe.

Rezultati su bili fascinantni: kod ljudi i pasa uočen je značajan porast razine anandamida, dok se kod tvora razine nisu promijenile. Najveći porast zabilježen je kod ljudi, što potvrđuje našu evolucijsku prilagodbu dugotrajnoj fizičkoj aktivnosti.

Ovo istraživanje sugerira da ako želimo prirodno povećati vlastite razine anandamida i promovirati osjećaj blagostanja, trebamo se pokretati. Intenzivniji pokret u ovom slučaju značajno je učinkovitiji od blagog kretanja.

Praktična primjena u rehabilitaciji

Primjer praktične primjene ovakvih saznanja predstavlja Matt Hook, maratonac i autor knjige 'Running on Reefer'. Prije 15 godina Matt je bio pretio, ovisan o opijatima i borio se s depresijom. Prekretnica je bila gotovo fatalna prometna nesreća.

Matt je pokrenuo svoj rehabilitacijski put kombiniranjem dugotrajnog trčanja s proučavanjem kanabisove genetike kao kolekcionarskog materijala. U to vrijeme nije znao za snažnu vezu između dugotrajnog trčanja i aktivacije endokanabinoidnog sustava, ali 'trkačka euforija' motivirala ga je da ne odustane.

Kroz ovaj pristup Matt je uspio smršaviti više od 27 kilograma i riješiti se ovisnosti o opijatima. Njegov slučaj ilustrira kako razumijevanje endokanabinoidnog sustava može pomoći u razvoju prirodnijih pristupa rehabilitaciji i poboljšanju kvalitete života.

Istraživanja također sugeriraju potencijal visokointenzivnog intervalnog treninga (HIIT) za stimulaciju endokanabinoidnog sustava, iako je potrebno više studija da se potvrdi učinkovitost ovakvih programa u usporedbi s dugotrajnim aerobnim opterećenjem.

Napomena: Kanabis nasiona spomenuta u ovom članku tretiraju se isključivo kao kolekcionarski genetski materijal za proučavanje aromatskih profila i kemijskog sastava različitih genotipova.